Nemam vremena za ručak!

Često kao jedno od objašnjenja za lošu prehranu čujem: "Ja sam previše zauzet da stignem (pravilno) jesti''. Hrana je dostupna u svakom trenu (može se naručiti u gluho doba noći), i bilo gdje (pošast pekara u koji god grad da dođeš), lakše je krenuti linijom manjeg otpora...i ne upitati se za kvalitetu te iste hrane.
Postoji mnoštvo stvari za koje smo previše zauzeti da bi ih učinili. Čini se kao da ima više stvari za koje nemamo vremena, od onih za koje imamo vremena, jer postoji beskonačno stvari koje bi htjeli učiniti, ali možemo samo iskusiti konačan broj njih.

Ali budući da prehrana nije opcionalna, nego je obligatorna, smatram da za hranu treba naći adekvatan (minimum) vremana i posvetiti joj se u miru.
Stoga sam ja jučer navečer našao vremena i malo sam prokuhao blitvu (kompleksni ugljikohidrati), nasjeckao pola avokada (kvalitetne mononezasićene masnoće), ubacio konzervu fileta tune od mojih prijatelja ''Sardina Postira'' (jedina prava tuna na tržištu, hrvatska riba i hrvatski proizvod), te sve začinio kurkumom. Sve to zapakirao sam u tupperware posudu te na poslu pojeo za ručak. U navedenom paleo obroku sam dobio sve kvalitetne makronutrijente u prosječnom omjeru 40:30:30 % (ugljikohidrata, proteina, masti). U slast!