Ljudi iz paleolitika su bili lovci i sakupljači. Sve ono što su oni pojeli, morali su sami uloviti ili sakupiti. Oni su bili nomadi koji su slijedili izvore hrane.
Razdoblje nakon paleolitika se zove neolitik, koji je počeo prije cca 10.000 godina. Od tada je razvojem poljoprivrede bilo moguće da se ljudi nasele u jednom mjestu. Živili su sve više sjedilački, iako još uvijek aktivno za današnje standarde. Ljudi su počeli uzgajati škrobaste namirnice, osobito žitarice, koje su se mogle pohraniti. Druga velika inovacija u kasnijem dijelu neolita bila je izrada keramike, čime je bilo lakše kuhati i transportirati sortiranu hranu. Postavlja se pitanje kako je prehrana varirala od paleolitika do modernih vremena? Postoji nekoliko glavnih razlika između moderne prehrane i prehrane pećinskih ljudi.
Vrste hrane
Rano, prije nego što su kontrolirali vatru, kromanjonci su jeli samo hranu koju su mogli konzumirati sirovu. Ovo eliminira žitarice i mahunarke. Čak i kada su počeli koristiti vatru za kuhanje, uglavnom su vatru koristili za prženje ili tostiranje. Osim mesa, tu se nije našlo ništa više od nekoliko prženih orašastih plodova. Osim toga, prije nego što su životinje pripitomljene (prije oko 5.000 do 6.000 godina), mlijeko i mliječni proizvodi se nisu konzumirali.
Kromanjonci uopće nisu konzumirali bilo kakve šećere.
Što su točno jeli, variralo je prema geografiji, ali većinom su jeli hranu životinjskog podrijetla, moguće i do 70%. Prikupljanje dovoljnih količina biljne hrane za tako aktivne ljude jednostavno nije bilo moguće.
Unatoč tome, velike količine vegetacije su konzumirali, po nekim procjenama su u mnogim područjima praljudi jeli do 6 kg zelenila po danu. To je puno zelenila, ali to ''stvara'' samo oko 700 kalorija. Međutim, prehrambena vrijednost tog zelenila je bila ogromna, proizvodeći mnogo više minimalne dnevne potrebe za većinom vitamina i minerala.
Masti
Ključna razlika između paleo i današnjeg ''zapadnog'' načina prehrane je razlika u vrstama masti konzumiramo:
Mi konzumiramo višestruko manje omega-3 masnoća. To je vrsta masnoća koje nalazimo obično u plavoj ribu i sjemenu lana, ali ga ima i u mesu divljači koje sadrže više omega-3 masnoća nego meso domaćih životinja.
Mi konzumiramo više zasićenih (saturiranih) masnoća. Tovljenjem domaćih životinja žitom i kukuruzom, u njima povećavamo količinu zasićenih masnoća u mesu. Velik dio naših zasićenih masnoća dolazi iz mliječnih proizvoda, koje kromanjonci nisu jeli.
Mi konzumiramo višestruko više omega-6 masnoća. Činjenica je da je ljudska konzumacija omega-6 masti skočila, dok je se količina omega-3 masti smanjila. To je uglavnom zbog velike količine sojinog, biljnog i kukuruznog ulja u našoj prehrani.
Dokazano je da smanjenje omega-3 masnih kiselina zajedno s porastom omega-6 masnih kiselina pridonosi upalnim procesima koji potom dovode do mnogih suvremenih kroničnih bolesti, uključujući bolesti srca, dijabetesa i artritisa.
Količina proteina
Procjene su da su proteini u ishrani kromanjonaca sudjelovali sa 20-35 %. Svakako je preporučljivo držati se gornje granice i konzumirati prehranu bogatu bjelančevinama.
Iznos vlakana
Iako je to variralo uvelike od geografije i godišnjeg doba, većinom su kromanjonci jeli prehranu bogatu vlaknima.
Glikemičko opterećenje
Neosporno je da su kromanjonci jeli hranu s daleko manjim glikemičkim indeksom nego što je mi jedemo danas. Ugljikohidrati su vjerojatno pridonosili s 20-40 % kalorijskog unosa, ali ništa od toga nisu bili obrađeni šećeri i žitarice.
Količina soli
Mi sigurno sada jedemo više soli. Naime, sva prerađena hrana je zasoljena da u vama potakne želju za još većom konzumacijom hrane ili pića, a potom je ta ista hrana zašećerena da se ta sol ''zamaskira'' i da se poboljša okus.
0 komentari:
Post a Comment