Naime, kaloriju ne možemo promatrati prosto kao kaloriju, a primjena principa ‘’kalorije unešene/kalorije potrošene’’ na kompleksan adaptivan sistem kao što je ljudski je unaprijed osuđena na propast.
Ostati mršav nije samo važno za estetiku i samopoštovanje. Možda važnije od toga jest činjenica da ste gomilanjem masti već metabolički poremećeni i otporni na inzulin što znači da vaše tijelo ne funkcionira kako treba, te u budućnosti postoje rizici od pojave raznih bolesti (dijabetes, kardiovaskularne bolesti itd.).
Zdravlje se nalazi daleko od trenutačnih ‘’znanstvenih’’ dostignuća, marketinga fitness i prehrambene industrije. Uostalom, pogledajte oko sebe. Svi jedu ‘’zdrave’’ ugljikohidrate, bezmasne dijete i ''religiozno'' odrađuju sate, dane, mjesece na orbitreku…a opće zdravstveno stanje je sve gore i gore. Ako pratite trenutačne zdravstvene preporuke te se i dalje borite s viškom kilograma, možda bi trebali početi raditi suprotno od ovoga što radite – skidanje kilograma ide lagano kad počnete raditi s vašim tijelom, a ne protiv njega.
Hipoteza ''kalorije unešene/kalorije potrošene''
Većina ljudi vjeruje da su se udebljali jer su konzumirali više kalorija nego što su potrošili. To je simplificiran način promatranja ljudskog tijela koje je složeni sustav, a ne stroj koji radi na gorivo bilo koje vrste (ugljikohidrati, proteini, masnoće). Kada jedemo hranu, složeni hormonalni sustav odlučuje hoće li on pohraniti masnoće ili neće.
Jedna od glavnih zamisli ove hipoteze jest da se ljudi debljaju radi manjka vježbanja. Vjeruje se da ako vježbamo manje, mi ćemo sagorijevati manje kalorija, a višak kalorija ćemo akumulirati kao mast tijekom vremena.
Jedna od glavnih zamisli ove hipoteze jest da se ljudi debljaju radi manjka vježbanja. Vjeruje se da ako vježbamo manje, mi ćemo sagorijevati manje kalorija, a višak kalorija ćemo akumulirati kao mast tijekom vremena.
Međutim, priča je mnogo složenija od toga. Ako vjerujete u ‘’teoriju kalorija’’, vidjet će te da će te morati puno pedalirati i znojiti se satima samo da spalite kalorije pojedene u nekoliko kolačića. Čak i gore od toga, vježba će samo povećati vašu glad, tako da će te se stalno morati boriti na način na koje vaše tijelo ne želi da se djeluje. Samo sjedeći i ništa ne radeći, sagorijevat će te količinu kalorija koja nije predaleko od onoga što ste spalili vježbajući. Vaš mozak, probavni sustav i srce zahtijevaju ogromnu količinu energije samo za normalno funkcioniranje (bazalni metabolizam).
Vjerojatno znate (ili ne znate?) da je vaše tijelo uglavnom predviđeno za opstanak i razmnožavanje. U divljini, glavna komponenta opstanka je očuvanje energije. Kromanjonci nisu bili zainteresirani za spaljivanje više energije nego što su morali, te su znali da bi radeći drugačije ugrozili svoje šanse za preživljavanje kada je bilo nedovoljno hrane. U svrhu očuvanja energije, tijelo ima ‘’energetsku točku’’ i pokušati će sve kako bi ostalo u toj ‘’energetskoj točki’’. To je razlog zašto ljudi teško gube na težini kada rade protiv prirode i gotovo uvijek vrate tu težinu natrag. Tijelo se jednostavno vraća u energetsku točku. To također vrijedi i vice versa. Ako se pokušate prejesti da se udebljate, to će funkcionirati neko vrijeme, ali uskoro će te se vratiti na normalnu težinu nakon što prestanete s prejedanjem.
Vjerojatno znate (ili ne znate?) da je vaše tijelo uglavnom predviđeno za opstanak i razmnožavanje. U divljini, glavna komponenta opstanka je očuvanje energije. Kromanjonci nisu bili zainteresirani za spaljivanje više energije nego što su morali, te su znali da bi radeći drugačije ugrozili svoje šanse za preživljavanje kada je bilo nedovoljno hrane. U svrhu očuvanja energije, tijelo ima ‘’energetsku točku’’ i pokušati će sve kako bi ostalo u toj ‘’energetskoj točki’’. To je razlog zašto ljudi teško gube na težini kada rade protiv prirode i gotovo uvijek vrate tu težinu natrag. Tijelo se jednostavno vraća u energetsku točku. To također vrijedi i vice versa. Ako se pokušate prejesti da se udebljate, to će funkcionirati neko vrijeme, ali uskoro će te se vratiti na normalnu težinu nakon što prestanete s prejedanjem.
Ako vježbanje i spaljivanje viška kalorija ne funkcionira, tada će smanjeni unos kalorija i jedenje manjih porcija funkcionirati, zar ne? Pogrešno!
Kad odjednom potrošite više energije nego obično (npr. duge znojne seanse na orbitreku), vaše tijelo će vam dati signale gladi, tako da možete vratiti izgubljenu energiju i ostati unutar vaše energetske točke . Ovo je također vrijedi ako počnete jesti više. Imat ćete više energije i biti skloni da se aktivirate i eliminirate višak. U stvari, to se događa normalnim i zdravim osobama koje nisu metabolički poremećene. Također će se slično dogoditi kad smanjite unos energije u situaciji gladi. Imat ćete mnogo manje energije na raspolaganju i osjećat će te se umorni i bezvoljni (da sačuvate energiju).
Uloga inzulina na zdravlje
Inzulin je hormon kojeg luči gušterača koja kontrolira metabolizam glukoze. Drugim riječima, pomaže zadržati stabilne razine glukoze u krvi dajući višak jetri, mišićima ili masnim stanicama. To je način na koji stanice mogu dobiti pristup glukozi te ju koristiti kao energiju i održati stabilnu razinu šećera u krvi.
Jasno je da ako ne pojedemo veliku količinu ugljikohidrata (ugljikohidrati se pretvaraju u glukozu u tijelu), lučenje inzulina je neusporedivo manje.
Problem sa ‘’zapadnom prehranom’’ je taj da je količina ugljikohidrata koja se konzumira enormna u odnosu na ono što su kromanjonci konzumirali te je kod nas inzulin kronično visok. To zatim aktivira lanac reakcija koje zovemo metabolički sindrom i debljanje je često jedan (ne i jedini) od prvih znakova.
Mišići i jetra mogu pohraniti određenu količinu glikogena (uskladištena glukoza) u bilo kojem trenutku. Nakon što se ta ‘’skladišta’’ popune, inzulin ‘’odlaže’’ višak glukoze negdje drugdje. Glukoza se tada pohranjuje u masnim stanicama u obliku triglicerida. To je osnova za pohranu masnoće.
Inzulin je hormon kojeg luči gušterača koja kontrolira metabolizam glukoze. Drugim riječima, pomaže zadržati stabilne razine glukoze u krvi dajući višak jetri, mišićima ili masnim stanicama. To je način na koji stanice mogu dobiti pristup glukozi te ju koristiti kao energiju i održati stabilnu razinu šećera u krvi.
Jasno je da ako ne pojedemo veliku količinu ugljikohidrata (ugljikohidrati se pretvaraju u glukozu u tijelu), lučenje inzulina je neusporedivo manje.
Problem sa ‘’zapadnom prehranom’’ je taj da je količina ugljikohidrata koja se konzumira enormna u odnosu na ono što su kromanjonci konzumirali te je kod nas inzulin kronično visok. To zatim aktivira lanac reakcija koje zovemo metabolički sindrom i debljanje je često jedan (ne i jedini) od prvih znakova.
Mišići i jetra mogu pohraniti određenu količinu glikogena (uskladištena glukoza) u bilo kojem trenutku. Nakon što se ta ‘’skladišta’’ popune, inzulin ‘’odlaže’’ višak glukoze negdje drugdje. Glukoza se tada pohranjuje u masnim stanicama u obliku triglicerida. To je osnova za pohranu masnoće.
Nadalje, kronično povišen inzulin ometa drugi hormon - leptin. Leptin je hormon koji ‘’komunicira’’ s hipotalamusom koji signalizira glad i rezerve energije. Kada je inzulin kronično visok da ‘’riješi’’ sav taj šećer, vi će te ogladniti i jesti još više šećera, čak i ako su vaše stanice zasićene i ne trebate više energije iz hrane.
Ono što se događa slijedeće je začarani krug u kojem vaše stanice postaju otporne na inzulin kako bi zaštitile sebe od upalnih učinke od previše glukoze. Glukoza zatim ima problem da dođe do stanice i sve više se pohranjuje kao masnoća, čak i kada su vaše stanice gladne. Problem je u tome da vaše stanice sada ne dobivaju energiju od glukoze, jer su otporne na inzulin.
Ono što se događa slijedeće je začarani krug u kojem vaše stanice postaju otporne na inzulin kako bi zaštitile sebe od upalnih učinke od previše glukoze. Glukoza zatim ima problem da dođe do stanice i sve više se pohranjuje kao masnoća, čak i kada su vaše stanice gladne. Problem je u tome da vaše stanice sada ne dobivaju energiju od glukoze, jer su otporne na inzulin.
Vaše stanice sada umiru od gladi za hranom, dok je šećer pohranjen u masnim stanicama. Vi postajete sve više gladni, a vaše energetske razine padaju dok dobivate na težini.
Također, znajte da višak fruktoze (od gaziranih pića, ‘’voćnih’’ sokova i svega s dodatkom šećera ili visoko-fruktoznog kukuruznog sirup) uzrokuje inzulinsku rezistenciju u jetri.
Pretili ljudi se ne debljaju zato jer jedu ogromne količine hrane, nego zato jer su pretili. To nije stvar volje i predanosti, već je to greška u omjeru konzumiranih makronutrijenata što izaziva neprirodnu hormonalnu reakciju.
Imajte na umu da se metabolički sindrom predstavlja različito u različitim vremenima i za svakoga na drugačiji način. To može trajati godinama ili desetljećima, ali čim počnete dobivati pretjeranu težinu to znači da ste već ponešto otporni na inzulin.
Neki ljudi razviju neki oblik metaboličkog sindroma bez da se udebljaju, a to je vrlo opasno, jer nema znaka za uzbunu.
Kako izgubiti dosadne masti
Dobra vijest je da se većina metaboličkih poremećaja može se normalizirati s pravim pristupom. Kao opće pravilo, što ste više otporni na inzulin i metabolički poremećeni, stroži će te morati biti u svom pristupu. Oni koji se još bore da izgube težinu morat će aktivirati svoj metabolizam na pravilan način da se masnoće spaljuju. Morate staviti svoje tijelo u metaboličko stanju tako da vaše tijelo odluči promijeniti svoju energetsku točku i da počene samo sagorijevati masti.
Neki ljudi razviju neki oblik metaboličkog sindroma bez da se udebljaju, a to je vrlo opasno, jer nema znaka za uzbunu.
Kako izgubiti dosadne masti
Dobra vijest je da se većina metaboličkih poremećaja može se normalizirati s pravim pristupom. Kao opće pravilo, što ste više otporni na inzulin i metabolički poremećeni, stroži će te morati biti u svom pristupu. Oni koji se još bore da izgube težinu morat će aktivirati svoj metabolizam na pravilan način da se masnoće spaljuju. Morate staviti svoje tijelo u metaboličko stanju tako da vaše tijelo odluči promijeniti svoju energetsku točku i da počene samo sagorijevati masti.
0 komentari:
Post a Comment